Nataša Župac: Lepa je ona žena koja je autentična i svoja

Kada se  vratila sa postdiplomskih studija u Švedskoj, Nataša Župac vredno je radila na izgradnji svog, sada veoma prepoznatljivog modnog brenda sa kojim je i sama sazrevala i nadograđivala svoj stil.  Sa njenim radom bliže sam se upoznala volontirajući na Nacionalnoj Nedelji mode. Revijom na kojoj je predstavila svoju kolekciju “Azbuka” na Serbia Fashion Week-u u novembru 2018. izazvala je veoma pozitivne, emotivne reakcije prisutnih ljubitelja mode koji su u ovoj kolekciji prepoznali nešto sasvim posebno- ljubav prema našoj tradiciji i kulturi i ogromnu želju Nataše Župac da svetu prikaže ono najlepše što Srbija nudi, svoje veoma bogato kulturno nasleđe. Ovo je prva revija na kojoj sam zaplakala, ne sluteći da ću nešto manje od godinu dana kasnije dobiti priliku da sa Natašom, kao jednom od istaknutih ličnosti Vrnjačke banje, razgovaram za izdanje magazina “Hello travel” posvećeno Vrnjačkoj banji. Nakon Nacionalne Nedelje mode, kolekcija “Azbuka” predstavljena je i na Milano Fashion Week-u, gde je takođe bila sjajno prihvaćena.

Dizajnerka koja koristi svaku moguću priliku da svojim radom na najlepši način promoviše svoj rodni grad i zemlju, priprema kolekciju “Insignia” inspirisanu srednjovekovnom Srbijom, freskama, srednjovekovnim manastirima, Jelenom Anžujskom Nemanjić i našim slavnim vladarkama:

-Insignije su bili delovi odela ili predmeti kojima se ukrašavalo kraljevsko odelo, kao što su kruna, plašt, pojas, oružje, i sl. Tako je i moja kolekcija vrlo ukrašena vezom, biserima, kristalima, koloritna i živopisna, baš kao što naša kultura i jeste. Meni inače nije svojsten minimalizam, i ja ne gledam svet kroz crnu ili belu boju, već svaki komad priča našu bogatu i šarenoliku istoriju. Jelena Anžujska kao inspiracija donosi sa sobom imidž jedne lepe, obrazovane i nadasve moćne žene, upravo onako kako ja i zamišljam ženu 21. veka.

Po čemu pamtite svoje detinjstvo u rodnoj Vrnjačkoj banji? Sećate li se trenutka kada vas je moda očarala?

Vrnjačka Banja je oduvek bila posebno mesto za mene, detinjstvo sam provodila uglavnom igrajući se lutkama, praveći im odeću, a u dvorištu rodne kuće sam u jednom kutku napravila svoju bašticu sa biljkama koje bih sama sadila, zalivala i brinula se o njima. To je bio moj svet, kreativan od kako znam za sebe, čak sam i dane pre nego što sam krenula u predškolsko i u školu provodila crtajući, bukvalno celodnevno.

Moda je oduvek sastavni deo mog života, uz mamu koja se bavila krojačkim zanatom upoznala sam osnove tog posla. U našoj porodici mnogi su se bavili ovim zanatom, moji deda i baba, čak je i pradeda bio poznati terzija u svom kraju. Tako da tačan trenutak nije značajno određen, mislim da se želja za bavljenjem ovim poslom rodila zajedno sa mnom.

Nakon studija dizajna u Beogradu, upisali ste postdiplomske studije u Stokholmu. U kakvom Vam je sećanju ostala prestonica Švedske i period proveden tamo?

Dok sam živela tamo moje vreme je bilo ispunjeno obavezama jer sam istovremeno studirala modu i švedski jezik, i radila honorarno. To je divno provedeno vreme, totalno drugačiji mentalitet ljudi od našeg, ali mi je baš to bilo i potrebno za širenje vidika i nadograđivanje sebe. Ja sam u suštini veliki patriota i emotivac pa me je više vuklo ono što imam u Srbiji nego sve te mogućnosti koje sam imala u Švedskoj.

Kako biste opisali svoj put od trenutka kada ste počeli da gradite svoj modni brend do danas? Koliko Vas je moda zapravo menjala na ličnom i profesionalnom planu?

Vrlo trnovit put, pun raznog korova i kamenja koje me je često saplitalo, uzbrdica i nizbrdica, koji sam prolazila stepenik po stepenik, za sada uglavnom uzlaznom putanjom. U ovaj posao sam ušla bez prevelikog iskustva, samo sa ogromnom voljom i željom da napravim nešto drugačije i zaista nisam znala šta me očekuje i koliko sve to može biti naporno. Moj stil sa početka i ovaj danas se dosta razlikuju, kao uopstalom i ja sama, mada sam i tada kao i sada nastojala da uvek provučem po neki etno momenat. Tokom godina se moj stil menjao, ili možda bolje nadograđivao. Kako sam ja sazrevala i on je postajao sve mirniji i sigurniji, nije više bilo toliko eksperimentisanja kao u početku mog stvaralaštva kada sam više istraživala. Moj stil se svakako ne menja iz sezone u sezonu, ima jednu konstantnu liniju koja već ima svoj poznati pravac i samo male novine su tu dobrodošle a i poželjne. Smatram da se između ličnog stila, odabira odeće, obuće, detalja i stepena zrelosti i iskustva može staviti znak jednakosti. Lični pečat se stiče vremenom kroz iskustvo, jer retko ko se rodi sa nepogrešivim osećajem za dobro kombinovanje, ali svakako morate imati urođeni stil za gracioznost, eleganciju i dobar ukus.

Kolekcija „Azbuka“inspirisana je motivima iz srpske narodne tradicije. Zbog čega bi trebalo da budemo istinski ponosni na svoju istoriju i kulturno nasleđe?

Mi imamo dugu i bogatu istoriju sa mnoštvom znamenitih i uticajnih ličnosti koje bi i danas mogle da nam posluže za primer. U eri globalizacije, u trci za vremenom i profitom čemu većina nas danas robuje, poništavaju se mnoge posebnosti naroda i zemalja, zamenjujući ih univerzalnim i pomalo bezličnim vrednostima. Zato treba zadržati makar deo svoje autentičnosti, jer je to pitanje identiteta jednog naroda, a mi zaista imamo čime da se pohvalimo.

Kakvi su utisci sa Milano Fashion Week-a, kako je tamošnja publika reagovala na „Azbuku“?

Italija kao kolevka umetnosti i mode, vrlo ceni i poštuje u nečijem radu povezanost sa kulturom i umetnošću kakav je jedan tradicionalni kostim, i prepoznaje kada neko u svoje stvaralaštvo utka i deo duše. Kolekcija ˝Azbuka˝je zaista bila drugačija od svega prikazanog na Milanskoj nedelji mode, praćena tradicionalnom muzikom našeg proslavljenog Slobodana Trkulje, naišla je na oduševljenje svih prisutnih, koji čak i ne znaju mnogo o Srbiji i našoj kulturi.

Šta je ono što Vas iznova inspiriše za kolekcije i kakve žene zamišljate u svojim modelima?

Moja glavna inspiracija je ˝jaka˝žena, samosvesna, sigurna u sebe i nezavisna. Kada kažem nezavisna, mislim u svakom smislu, i ekonomskom i mentalnom, da ne pripada ni jednoj socijalnoj grupi ljudi niti ijednom vladajućem trendu, već da je svoja, kakva u suštini svaka žena i jeste, samo neke to nikada ne otkriju. Samo tako hrabre žene i zamišljam u svojim modelima jer treba ponosno nositi sebe.

Uglavnom inspiraciju tražim u sebi, u nečemu što za mene privatno ima težinu jer u svaku kolekciju utkam deo sebe, i svaki komad je nekako ˝ja˝. Vrlo sam inspirisana našom zemljom, njenom kulturom i tradicijom i to je neiscrpan izvor mog stvaralaštva, a nadam se da će i u budućnosti tako nastaviti.

Kakav je Vaš stav prema stilu i kako biste definisali i prepoznali osobu od stila?

Stil je identitet jedne osobe, način izražavanja i manifestacija jedne ličnosti kojom je prepoznatljiva. Volim kada sretnem osobu kod koje odmah prepoznam da je vizuelno i i karakterno u simbiozi. Tu kombinaciju izuzetno poštujem čak i kada se kosi sa nekim mojim estetskim načelima. Stil i jeste efekat koji se dobija kombinacijom odeće i detalja i same osobe koja sve to nosi, a ključ je u prepoznavanju sebe i svojih afiniteta. Treba eksperimentisati i igrati se svojom odećom. Niko nije savršen, ali treba izvući najbolje iz sebe. 

Kada je reč o domaćim i svetskim dizajnerima, čiji rad posebno cenite?

Puno je naših domaćih dizajnera koji su autentični, kreativni i i svojim kreacijama mogu da pariraju mnogim svetskim. Izuzetno cenim lik i delo našeg proslavljenog dizajnera Igora Todorovića, jer je veoma stručan u oblasti svog zanimanja i dosta toga se može naučiti od njega.

Šta je, prema Vašem mišljenju, onaj ključni faktor da neko zaista ostavi trag u modnom svetu?

Ne postoji recept za uspeh ni za ostavljanje traga u modnom svetu, već je sve stvar toga koliko će konzumenti razumeti emociju koju svojim kreacijama prenosite. Kada nešto radite iz sveg srca i duše, publika to oseća i prepoznaje, a sve to ostavlja trag za neko buduće vreme.

Kako biste ocenili stil mladih devojaka i žena koje susrećete? Ne možemo generalizovati, ali šta bismo mogli da promenimo kada je modni izraz u pitanju?

Zastupljeni trend je meni vrlo neshvatljiv jer nema ničeg ličnog u tome već se sve prihvata zdravo za gotovo. Mnoge devojke uopšte ne razmišljaju kada nešto obuku ili stave na sebe kakvu to poruku šalje svetu oko njih. Kao što već znamo, moda je neverbalna komunikacija i govori o nama pre nego mi sami nešto progovorimo. U današnje vreme zaista treba hrabrosti da se izdvojite iz mase i pošaljete svetu poruku da ste drugačiji. Kada se oblačite, važno je da imate svoj lični osećaj za stil. Trebalo bi uključiti više mašte i razmišljanja o tome šta stavljamo na sebe, jer se neadekvatnim izborom može predstaviti u pogrešnom svetlu. Stil se gradi sa sopstvenom ličnošću i za mene je lepa žena autentična i svoja. Sloboda izraza u oblačenju je upravo onaj neophodni sastojak koji ličnom stilu daje jedinstvenost i prepoznatljivost.

Ko prema Vašem mišljenju danas „diktira“ modne trendove? Da li su to mediji, influenseri, modni magazini ili…?

Nekada je pista diktirala modu, pa i ulica u korak sa njom, i to šta će biti ˝in˝ili őut˝, ali sa dolaskom interneta u naše živote nametnuta su nam neka nova pravila i stilovi. Svi mediji utiču na nas svesno ili nesvesno, sve ono što vidimo ostvalja neki utisak na nas pa ili taj trend prihvatimo kao nešto nama blisko ili ga baš naprotiv odbacimo. 

Šta biste poručili mladim dizajnerima koji sanjaju o velikoj karijeri u modnoj industriji?

Modna industrija je postala popularna grana industrije u poslednjih nekoliko godina, i zasigurno jedan od najlepših i najkreatvnijih poslova na svetu, te je tako ključni element kreativnost, jer od nje sve polazi. Svakako ako žele da im ovo bude profesija, a ne hobi, zaista moraju biti spremni na veliku žrtvu i odricanje da bi uspeli u tome. Moraju pratiti modne stilove i trendove koji se brzo menjaju, a čak i onda kada ne žele stvarati inspirisani tim trendovima moraju biti informisani. Modni dizajner bi trebalo da ima mogućnost za stvaranje novih oblika i stilova iz prošlih jer, kao što znamo, trend je cirkularan, ali uvek i inovativan, i zato je važno istražiti promene trendova modne industrije. Ja sam svakako pobornik obrazovanja, jer će nauka o tkaninama, bojama, umetnosti drapiranja, teksturi, i sl. doprineti njihovom znanju. Iako modne škole olakšavaju ulazak u modnu industriju, nema pravila u surovom svetu mode. Konkurencija je velika, pogotovo danas, kada su tu uključene društvene mreže, ali mislim da originalnost i kvalitet nađu svoj put na kome treba vredno raditi.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *