If you can imagine it, you can create it priča je koja stoji iza ostvarenja mnogih velikih snova, ali i priča koja nas je u nedelji za nama ostavila bez daha i „bacila“ na razmišljanje. Volontirajući na Serbia Fashion Week-u zaista sam imala priliku da sretnem, vidim, lično upoznam ili barem čujem neke sjajne ljude u momentima kada daju izjave za medije ili „šuškaju“ u bekstejdžu o nekim naizgled nevažnim životnim temama, ali ove godine, slobodno mogu reći da se desilo ono što nazivamo čudom ili magijom. Naime, još na konferenciji Dare To Be Original u Svilari čula sam da će, zahvaljujući kompaniji „Voda Voda“ jedna veoma mlada, talentovana dizajnerka imati svoju prvu samostalnu reviju na Serbia Fashion Week-u. Tek kada je u press room ušla preslatka, vrlo skromna devojčica duge kovrdžave kose i radoznalih očiju, sa vidno pozitivnom tremom koja je ukazivala na to da joj je zaista važno da čuje kakav su utisak njene haljine ostavile, shvatila sam da je reč o trinaestogodišnjakinji. I da je reč o devojčici koja po mnogo čemu nije poput svojih vršnjakinja iako na prvi pogled, odaje utisak jedne obične tinejdžerke. Tara Katarina Ćirković ušla je u modni svet spletom čudesnih okolnosti, ali na veliku sreću poštovalaca mode, ali pre svega, umetnosti. Dok je njena mama Aleksandra radila na pripremi svoje izložbe u Banjaluci, Tara je u „Maloj stanici“ crtala kako bi što kvalitetnije ispunila slobodno vreme. Na dan kad je došla kako bi svojoj mami pomogla da iznesu sve što je bilo izloženo, jednu uvaženu gošću izložbe iz Vašingtona, Drinu Vlastelić Rajić koja je predstavnik srpske modne federacije, zanimalo je šta je to što Tara Katarina radi u slobodno vreme. Kada je devojčica stidljivo otvorila svoj blok sa crtežima, usledilo je najpre Drinino oduševljenje i želja da fotografiše njene crteže uz molbu da joj ostatak njenih radova proslede putem društvenih mreža, a nakon samo nedelju dana stiže ponuda da Tara Katarina predstavi deset modela na platformi Defile a Paris u okviru jednog od najznačajnijih svetskih modnih događaja, Paris Fashion Week-a. Modna bajka, ali i ozbiljan posao su ono što je usledilo. Trebalo je za samo četiri nedelje napraviti deset haljina. U tom trenutku, shvativši da ne znaju puno o stvaranju kostima visoke mode, Tarina mama Aleksandra poziva reditelja Egona Savina koji ju je uputio na sjajnu kostimografkinju, Jelenu Stokuću. Jelena potom okuplja tim sjajnih ljudi koji će se baviti izradom modela. Sledeći izazov bio je pronaći materijal, tj. Armani saten-svilu, jedini materijal na kome je moguće odštampati Tarine crteže na tekstilu u tako dobrom koloritu. Tim ljudi među kojima su bile i Evica Mančić, kao modelar kostima i Nena Skoko koja se bavi primenjenom umetnošću na tekstilu, za tri nedelje uspele su da stvore čaroliju i dokažu da prepreke same od sebe nestaju kada u nešto silno verujete. Kompanija „Voda Voda“ prepoznala je energiju, ljubav, rad i veru i omogućila Tari Katarini da otputuje u Pariz i pokaže svetu svoju magiju.
Svojim emocijama bojila je svoje haljine, a svojom pozitivnom energijom i harizmom obojila Pariz poslednjih dana septembra. Najvažnije od svega je to što Tarina Katarina svoj uspeh duguje i onome što kao odrasli često zaboravimo- igri, neopterećenosti, snovima i radosti.
-
Počela sam da crtam haljine kada sam imala otprilike pet godina. Bile su veoma pufnaste i ružičaste i često su mi zapravo inspiracija bile haljine koje sam videla na barbikama, započinje Tara priču o svojim haljinama otkrivši da se magija desila nakon što je, posle neke petogodišnje pauze ponovo uzela olovku, bojice i svoj blok u ruke.
Na pitanje o tome kako je doživela poziv za Defile a Paris koji je došao potpuno iznenada, skromno mi je odgovorila:
-
Sve je bilo veoma čudno jer nikada nisam ni očekivala da će mi se tako nešto dogoditi pa nisam ni shvatala da se to zaista dešava. Sam Pariz mi je i olakšao tu novonastalu situaciju jer ima neke posebne magije u vazduhu koja je puna nežnosti, kaže Tara Katarina dodajući da ju je modna i umetnička prestonica osvojila upravo tom, kako kaže „magijom u vazduhu“, ali i slobodom bez koje Parižani ne bi mogli da dišu.
Gostujući u jednoj tv emisiji spomenula je da u svojim haljinama vidi ženu koja se ne plaši razotkrivanja, onu koja je u stanju da iznese svaku svoju emociju, a emocija je danas, čini se, najskuplja valuta:
-
Kroz haljine nisam pokazivala samo emocije koje sam osećala u tom određenom trenutku, već skidala sebi sa neke strane teret. Već sam postala tinejdžer i pokušavam da naučim kako da skinem neki teret ili da pokažem određenu emociju. Boje na haljinama su mi pomogle da skinem i terete, a i da prenesem neke svoje divne trenutke, samo pretočene u razne nijanse različitih boja.
Najmlađa dizajnerka u istoriji Fashion Week-a, pre svega devojčica koja sve svoje slobodno vreme posvećuje crtanju i gaji posebnu ljubav prema prirodi, nema odnos prema stilu i bilo čemu u životu sa onom krilaticom „must have“, već je jedini imperativ zapravo sloboda:
-
Ljude ne definišem prema odeći i ne razmišljam uopšte na tu temu. Svako može biti osoba od stila jer se svakome sviđa nešto drugo. Skoro uvek, čak i ako mi se desi da mi se ne svidi neki outfit pomislim : OK, ta žena se jutros pogledala u ogledalo i rekla sebi woow, kako izgledam dobro danas i posle toga nekako i meni počne da se sviđa taj outfit.
Tara Katarina kaže da su joj uzori Alexander Mcqueen i Thierry Mugler, a veruje da je čarobni sastojak za ostavljanje traga u svetu kreativnosti, pa i mode koja je primenjena umetnost, originalnost:
-
U današnje vreme dosta kreatora pravi odeću čisto da bi bila drugačija i to nekada stvarno ispadne loše. Mislim da uvek treba imati stvarnu slobodu kad crtaš i da nikada ne treba da se kreira pod pritiskom jer nekada upravo zbog pritiska nastaju ti trenuci lošeg kreiranja. Po mom mišljenju, u modi je samo bitno predstaviti bar delić sebe kroz svoje kreacije jer svi smo drugačiji i niko drugi neće moći to da izimitira ako i kada predstavljaš sebe.
Devojčica koja će tek nizati uspehe u modnom svetu ističe da se raduje novim revijama i kolekcijama, kao i da namerava da upiše neku dobru srednju školu za modni dizajn. Budući da sve to već može da zamisli, sigurna sam da će biti i ostvareno. I to na krilima slobode, radosti i emocija kojima boji svoj svet.
Draga Vladislava,
Nemam dovoljno reci kako ste napisali divan tekst o mojoj cerki Tari Katarini.
Dirnuli ste me i Taru naravno!
Bozanstveni ste! Hvala!
Tarina mama Aleksandra