Jedan od najpoznatijih i najizvođenijih baleta 19. veka na muziku Petra Iljiča Čajkovskog premijerno je izveden u Boljšoj Teatru 1877.godine. Ovo je prvi od tri baleta koja je uradio Čajkovski. Nakon njega, usledili su “Uspavana lepotica” (1889), “Krcko Oraščić” (1892) nekoliko svita za jednočine balete. Evo nekih zanimljivosti o baletu koji sada imamo priliku da gledamo onlajn iz nekih od najlepših opera na svetu.
Stvaranje baleta “Labudovo jezero”
“Labudovo jezero” komponovao je Petar Iljič Čajkovski između 1875. i 1876.godine. To je priča o Princu Sigfridu i mladoj Odeti, koju je ukleti čarobnjak von Rothbart, prokleo da živi kao beli labud koji samo tokom noći dobija ljudski oblik. “Labudovo jezero” je jedan od prvih baleta koje je simfonijski kompozitor ikada stvorio , na zahtev Vladimira Petroviča Begičeva, kustosa Boljšoj Teatra u Moskvi i zasnovan na komadu koji je Čajkovski napisao da zabavi svoje nećake jednog leta. Majstor baleta Marius Petipa i koreograf Lev Ivanov režirali su najpoznatiju verziju baleta, nedugo nakon smrti kompozitora.
Poreklo priče
Postoje mnoge teorije o poreklu priče o Labudovom jezeru. Originalna knjiga Vladimira Begičeva inspirisana je u velikoj meri tradicionalnom nemačkom narodnom pričom “Ukradeni veo” koju je napisao Johann Karl August Musäus, a koja govori o metamorfozi žene u labuda. Međutim, postoje i reference na rusku narodnu priču “Beli patak”. Treći čin baleta donekle govori o legendi koja je možda inspirisala bajku “Šest labudova” čuvene braće Grim.
Uspeh baleta
Čajkovski, koji je umro 1893. nije saznao koliki će uspeh ovaj balet postići. Prvo izvođenje u Boljšoj Teatru nije bilo najbolje prihvaćeno od publike, a sam kompozitor video ga je kao “ponižavajuće razočaranje”. Iako premijera nije dobro prošla, balet se održao na repertoaru tog teatra do 1883. sa 41. izvođenjem. Tek 1895., pod komandom Ivanova i Petite (koji su napravili koreografiju; Marijus Petipa za prvi i treći, a Lav Ivanov za drugi i četvrti čin) , balet je prepoznat kao pravi trijumf. To izvođenje postalo je daleko popularnije, pa se većina današnjih izvođenja “Labudovog jezera” oslanja na njega.
Kosmopolitski balet
Jedan od najupečatljivijih kvaliteta “Labudovog jezera” jeste raznolikost njegove koreografije. Inspirisan tradicionalnim stilom baleta na dvoru tokom italijanske renesanse, koji je bio mešavina tradicionalnih plesova iz celog sveta, Marijus Petipa je svoju koreografiju usavršio pokretima iz Poljske, Mađarske, Italije, Rusije i Španije. Petipa je naručio partituru od Rikarda Driga u kojoj su se našli tragovi španskog i mađarskog koraka, kao i venecijanski plesovi.
Primabalerine
Za ulogom Odete oduvek su žudele balerine širom sveta i tumačile su je najbolje plesačice na svetu. Jedna od prvih koja je dobila ovu ulogu bila je italijanska balerina Pierina Legnani koja je 1893.godine oduševila publiku sa 32 improvizovane, ali savršene piruete koje su od tada integrisane u koreografiju. Verzija Rudolfa Noureeva iz 1964. ostala je upamćena po performansu engleske primabalerine Margot Fonteyn koja je sa koreografom razvila izuzetno blizak profesionalni odnos. Još jedan istorijski performans priredila je Maïa Plissetskaïa, koja je postala primabalerina Boljšoj Teatra 1960.godine, a 1976., za stogodišnjicu baleta, plesala sa takvom kombinacijom gracioznosti i drame da će se pamtiti godinama. Simfonijska moć Čajkovskog i bogatstvo koreografije uzdižu ovo delo od jednostavnog baleta do veličanstvenog remek-dela pantomime. Trenutno francusko-norveška plesačica Léonore Baulac tumači ulogu Odete u pariskoj Operi Bastilja. Ovo je drugi put za pet godina da je izabrana za ovu ulogu, što potvrđuje njen talenat primabalerine.
Adaptacije i inspiracije
Tokom godina, “Labudovo jezero” utrlo je put mnogim adaptacijama. Od 1895.godine, Petipa i Ivanov su izostavljali delove baleta, pre svega ceo četvrti čin. Upravo je ta revidirana verzija postala klasika i oduševila generacije koreografa od tada. Između 1910. i 2019. stvoreno je više od 20 različitih adaptacija, u gradovima uključujući Pariz, Njujork, Havanu, Hamburg i San Francisko. Jedna od najpoznatijih je koreografija koju je osmislio Rudolf Noureev 1984. godine u pariskoj Operi Bastilja, a koja je unela u priču psihoanalitičku dimenziju. Priču je interpretirao kao san princa Sigfrida, u kojem pretražuje dubine jezera u pokušaju da izbegne svoj dogovoreni brak. Beli labud predstavlja njegovu nedostižnu slobodu, a crni labud njegov alter-ego, zarobljen u obavezi da se oženi. Na kraju, princezu Odet odvodi čarobnjak Rothbart, pred očima nemoćnog princa. Balet sa poreklom iz tradicionalnih dečjih pripovedanja mnogo je puta prilagođen za film, često i za mlađu publiku, poput animacije iz 1994. godine “Labud i princeza” i filmske serije “Barbike iz Labudovog jezera” iz 2003. godine. Bez sumnje, najpoznatija adaptacija je film Darena Aronofskog “Crni Labud” iz 2011. u kojem Natalie Portman igra ulogu mlade balerine, koja se sukobljava ne samo zbog glavne uloge u baletu, već se bori i sa destruktivnom unutrašnjom dualnošću koja zamagljuje linije između imaginarnog i stvarnosti. Takođe se smatra da je, u “Potrazi za izgubljenim vremenom” Marsela Prusta, njegova inspiracija za Svanov Put došla delom upravo iz “Labudovog jezera”.
Be the first to comment