Nikada nisam verovala u krajeve. Verujem da je svaki kraj novi početak.
Čak i kada bih završila čitanje neke knjige, držala bih je sklopljenu na grudima i zamišljala nastavak. Za mene je verovanje u kraj tragičnije od smrti. To je kao predaja bez borbe.
Koliko ćeš početaka imati u životu zavisi od toga koliko poštovanja za sebe imaš.
Ako si ŽENA, jako je važno da razviješ kod sebe samopoštovanje.
To je granica koju ćete postavljati pred ljude i tako štititi svoju ličnost od njih. Ta granica je konačan zbir skupa pravila ponašanja koje same sebi odredjujete. Ako ih se vi pridržavate, drugi neće imati izbor da čine suprotno.
Važno je biti u miru sa sobom. U miru sa svojim mislima. Važno je znati šta nećemo.
I u današnjem vremenu je teško biti žena. Teško je zato što se od nje najviše očekuje a njoj se najmanje priznaje.
Često je potrebno ove granice jasno staviti pred one koje volimo, jer oni ih najčešće prelaze.
Od kada je sveta pred žene je stavljen pravilnik po kojem će živeti. Pravilnik oblačenja, ponašanja, govorenja.
Neke su se ćutke mirile sa tim, neke su se ćutke borile, neke su u toj borbi glavu izgubile.
Dugo je dostojanstvo žene bilo „tabu” tema u društvu „Divljeg zapada”. Žene su bile zabranjivane, osporavane, omalovažavane, maltretirane na sve načine. A ćutale su! Nisu se bunile. Ne zato što nisu smele, već zato što su znale da im njihova „poslušnost” čuva život. Znale su i da to nekada nije dovoljno, jer nasilniku ne treba razlog da bude nasilan.
Žene današnjice se malo razlikuju od žena iz prošlih vekova. I danas je na meti mediokriteta svaka žena koja želi da poštuje sebe. Svaka žena koja ne dozvoljava da bude vredjana i ponižavana. Na meti omalovažavanja i osporavanja je svaka žena koja sama sebi propiše kodeks ponašanja, oblačenja, izražavanja.
Ne, ne smeta muškarcima uspešna žena. Već onima koji su pokoreni u svojoj vrsti pa zbog sopstvenih kompleksa žele da umanjuju vrednost drugih.
Pravi muškarac uvek ima za cilj da njegova polovina bude spokojna, da bude ponosna na njega. Da bude ponosna zbog načina na koji je voli, gleda, priča i sluša. Slušati onog koga voliš, znači biti prisutan u trenutku koji se deli sa tobom jer si nekome važan. Toj ženi je važno tvoje mišljenje i tvoja pažnja. Pravi muškarac nikada ne stavlja nikog ispred one koju je birao da voli i da stvara porodicu. Pravi muškarac je onaj koji poštuje svoju ženu po svim segmentima. I ta žena poštuje njega, jer joj on daje razlog za to.
Poštovanje je ključ trajanja i najplodnije tlo ljubavi.
I u epohi „Divljeg zapada” je živeo poneki muškarac. Samo je bio tih da ne bi bio ismejan. Da ne bi bio ismejan jer voli i poštuje onu koja sebe samo sa njim deli. Sigurno se i tada kao i sada moglo po njegovoj ženi primetiti kakav je on muž.
I tada su se kao i sada brakovi sklapali iz ljubavi i interesa. Ja verujem da je uvek bila srećnija ona žena koja je bila poštovana a siromašna, od one koja je imala sve osim ljubavi i poštovanja.
Poštovanje radja ljubav. Ono nas natera da se zagledamo u nečiju dušu, da biramo reči i cenimo svaki trenutak sa tom osobom. Poštovanje razvija potrebu da ugodimo, da i ako ne znamo naučimo da kuvamo, a ako pak ne volimo, da zavolimo. Sitnice daju začin celom odnosu, ali njih neće stimulisati pokušaj dokazivanja superiornosti.
Poštovanje otvora vrata uživanju, a zatvara egu. To znaju samo oni pripadnici muškog roda koji su pravi muškarci.
P.S. Ako naučiš da poštuješ sebe, druge ćeš naučiti da prihvataju.
Ankica Palić
Be the first to comment